Što je Feldenkrais metoda?
Feldenkrais metodu osmislio je izraelski fizičar Moshe Feldenkrais. U sjevernoameričkom podneblju poznata je kao metoda somatskog (tjelesnog) učenja. Metoda nije terapeutske prirode jer ne liječi, već proučava i usmjerena je na stvaranje uvjeta za organsko učenje pokreta.
Temeljne postavke metode naglašavaju važnost funkcije živčanog sustava. Uzroci problematičnog ili nedovoljno kvalitetnog kretanja leže u obrascima prema kojima se mišićni sustav aktivira. Idealno stanje strukture kretanja nije realno upravo zbog različitosti u fazama učenja. Naime, onog trenutka kada učeni pokret postaje funkcionalan, automatiziran i upotrebljiv u svakodnevnici, kvalitativni razvoj u pravilu se postupno smanjuje.
Feldenkrais metoda proučava mogućnosti promjene navika i kvalitetnije iskorištavanje kapaciteta čovjeka. Djelovanjem na razvoj živčanog sustava postiže se biomehanička optimalizacija, tj. bolja organizacija pokreta. To je moguće postići zahvaljujući sposobnosti živčanog sustava na reorganizaciju. Praktičan rad naglašava individualni pristup u procesu samoučenja.
“Svrha metode je osoba organizirana da se kreće s minimalno napora i maksimalnom efikasnošću, ne mišićnom snagom, već povećanom svijesti o tome kako pokret funkcionira.” – Moshe Feldenkrais
Efekt ponovnog učenja postiže se vrlo polaganim pokretima i bez suda učitelja o dostignutom rezultatu u određenom vremenu. Učenje je vođeno osjetom i zadovoljstvom, svakim se pokušajem izbjegava višak pokreta koje osjećamo kao „pogrešan“, tj. neugodan i težak. Osjetom razlikujemo kretnje, a pogreške su dobrodošle. Želimo li nešto mijenjati, moramo obratiti pažnju na to kako radimo pokret. Sve njegove dijelove valja osvijestiti i jedino „kako“ nas vodi do kvalitete. Jednostavnije, Feldenkrais metodom činimo jedan korak natrag da bi napravili dva naprijed.
Životna težnja po prirodi čovjeka usmjerena je ka stalnom traženju udobnosti. Živčani sustav prihvaća lakši i ugodniji pokret. Jednostranost rješenja rezultira anksioznošću, dok višestranost vodi prema kreativnosti, slobodi i boljem izražavanju pravog sebe. Feldenkrais metodom možemo povećati opseg pokreta, unaprijediti držanje, poboljšati fleksibilnost i koordinaciju te postignuti lakoću kretanja kontroliranom mišićnom inhibicijom. Otkrijte kako tjelesni razvoj integracijom utječe na psihološki i emocionalni aspekt čovjekova života.
"Lekcije su kreirane da poboljšaju sposobnost koja proširuje granice mogućeg: pretvara nemoguće u moguće, teško u lagano i lagano u ugodno. Samo će one aktivnosti koje su lake i ugodne postati dio čovjekovih navika i služiti mu u svako vrijeme.“ - Moshe Feldenkrais
Feldenkrais metoda u praktičnom smislu provodi se u dva oblika vježbanja: svjesnost kroz pokret (Awareness Through Movement, skraćeno ATM) i funkcionalna integracija (Functional Integration, skraćeno FI).
Kako se osvještava pokret?
Učitelj pažljivo daje upute riječima prema kojima pojedinac ili grupa izvode pokrete. Upute omogućavaju izvedbu individualnim ritmom, opsegom i načinom pokreta kako bi se potaknuo spontani proces samoučenja. Vježbajući učimo racionalno koristiti svoje tijelo, povećavamo slobodu pokreta i razmišljanja, postajemo komunikativniji i svjesniji stvari koje nas čine zadovoljnom osobom.
Funkcionalna integracija
Ovakav oblik rada intenzivniji je i primjenjuje se u situacijama „1 na 1“ gdje učitelj izvodi različite pokrete pomažući klijentu. Komunikacija je neverbalna i zasniva se na dodiru. Pokreti su polagani, nježni i ugodni. Klijent najčešće leži na posebnom niskom stolu, sjedi na stolici ili u nekom drugom položaju koji pruža udobnost i sigurnost. Kome je namijenjena Feldenkrais metoda? Feldenkrais metoda namijenjena je rekreativnim i profesionalnim sportašima, plesačima, glumcima, glazbenicima. Razvoj kvalitete pokreta može biti preventiva dobrom zdravlju i kondiciji, ali i pomoć u rješavanju akutnih i kroničnih problema poput: bolova u leđima, vratu, ramenima, kukovima, koljenima i stopalima. Također može pomoći ljudima sa multiplom sklerozom, cerebralnom paralizom i moždanim udarom. Metodu koriste mlađe i starije osobe kako bi zadržali ili ostvarili sposobnost lakoće kretanja, poboljšanja ravnoteže, vida i kvalitete sna. Pomaže svima onima koji žele postići bolju tjelesnu organizaciju, bolju kreativnost i rezultate u svakodnevnici.
Tko je Moshe Feldenkrais?
Moshe Pinhas Feldenkrais rođen je 1904. godine u ukrajinskom gradu Slavuta. Obitelj ubrzo seli u mjesto Korets, a kasnije u grad Baranović u Bjelorusiji.
Godine 1918. napušta dom i odlazi u Palestinu, gdje završava srednju matematičku školu. Zapošljava se kao kartograf u britanskom katastarskom uredu. Mladi Moshe dolazi u kontakt s japanskom borilačkom vještinom Jujitsu i uključuje se u židovsku grupu za samoobranu. Godine 1929. teško je ozlijedio koljeno u nogometnoj utakmici. U to vrijeme operacija je predstavljala nesigurno rješenje pa ju on odbija i to se kasnije pokazuje ključnim za razvoj Feldenkrais metode.
Godine 1930. putuje u Pariz na studij mehanike i električnog inženjerstva na Ecole des Travaux Publics des Paris koji uspješno završava. Godine 1933. upoznaje Jigora Kanoa, utemeljitelja japanskog borilačkog sporta Judo, te počinje trenirati s njegovim učenicima. Istovremeno završava doktorat iz područja fizike na Sveučilištu Sorbona. Zapošljava se kao istraživač-asistent u Radium institutu Frederica Joliot-Curiea, a taj institut je 1935. godine dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Te godine polaže za crni pojas prvog stupnja, a 1938. godine za drugi stupanj u Judu. Suosnivač je prvog Judo kluba u Francuskoj (Jiu Jitsu Club de France) i jednog od prvih u Europi. Klub danas broji nekoliko tisuća članova.
Godine 1940. pred ulaskom njemačke vojske u Pariz bježi u Englesku gdje radi kao znanstvenik za Britansku mornaricu (British Admiralty) na protupodmorničkim sustavima. Svojim istraživanjima, ističe se u razvoju sonarnog sustava.
Tih godina obnavlja staru ozljedu koljena što ga navodi da počne sam eksperimentirati sa ciljem poboljšanja svog stanja. Zaintrigiran iskustvom iz Juda gdje fizički slabiji čovjek s lakoćom može baciti krupnijeg, vrsno poznavanje zakona fizike te proučavanje evolucije čovjeka i njegove sposobnosti učenja, vode ga do zanimljivih otkrića.
Rehabilitirajući se nije mogao riješiti mehanički problem u koljenu, ali uspijeva oživiti njegovu funkciju i ukloniti bol što mu omogućuje nesmetano kretanje te nastavak vježbanja Juda. Otkrio je da tehnikama osvještavanja pokreta potiče samoučenje i time značajno poboljšava biomehaniku, tj. kvalitetu pokreta.
"Svatko od nas govori, kreće se, misli i osjeća na drugačiji način, svatko u skladu sa slikom o sebi koja je građena godinama. Ako želimo mijenjati svoj način djelovanja, moramo mijenjati sliku o sebi koju nosimo." – Moshe Feldenkrais
Počinje voditi eksperimentalne grupne satove s prijateljima i poznanicima, te lekcije 1 na 1. Postupno napušta obećavajuću karijeru znanstvenika i odlučuje razvijati svoju metodu učenja.
Godine 1946. napušta mornaricu, radi kao izumitelj i konzultant u privatnoj industriji, znanstveno analizira Judo principe, sudjeluje u radu Budokwaia i član je Međunarodnog Judo odbora. U Londonu proučava radove Charlesa Brooksa, George Gurdjieffa, Frederica Matthiasa Alexandera, Williama Batesa, Heinricha Jacobya, Jacquesa Monoda, Erwina Schrodingera, Johna Zacharya Younga, Konrada Lorentza, Sigmunda Freuda, Miltona Ericksona i drugih. Razvijajući metodu, zanima se za anatomiju, fiziologiju, razvoj djeteta, znanost o pokretu, evoluciju čovjeka, psihologiju, neurologiju, pedagogiju, istočnjačke načine osvještavanja i druge načine pristupa tijelu.
Godine 1951. vraća se u Tel Aviv, Izrael, i zapošljava se u Army Department of Electronics, te počinje javno podučavati svoju metodu.
Kasnih 50-ih godina 20. stoljeća predstavlja svoj rad u Europi i SAD-u. Odlučuje školovati druge ljude o svojoj metodi pa 1969. godine organizira 1. Trening program za 12 studenata u Tel Avivu. Godine 1975. organizira 2. Trening program školovanja za Feldenkrais učitelje u San Franciscu, a 1977. osniva Feldenkrais savez koji podupire i zastupa njegove nasljednike. Godine 1980. organizira 3. Trening program za studente u Amherstu. Dvije godine kasnije zbog bolesti prestaje javno djelovati. Feldenkrais umire 1984. godine.
Nakon njegove smrti Savez preuzima odgovornost za metodu, organizira školovanja i licenciranja, izdaje etički kodeks te utvrđuje standarde poučavanja za učitelje. Međunarodni Feldenkrais savez (IFF) osniva se 1992. godine. On danas broji preko 2000 Feldenkrais učitelja iz cijelog svijeta.
Moshe Feldenkrais radio je sa mnogim ljudima različitih potreba: od djece sa cerebralnom paralizom do istaknutih ličnosti svoga vremena. Neki od njih su: David Ben-Gurion (osnivač države Izrael), violionist Yehudi Menuhin, dramaturg Peter Brook, znanstvenik John D. Bernal, itd. Surađivao sa misliocima poput antropologinje Margaret Mead, neuroznanstvenika Karla Pribrama i istraživača psihofizike Jeana Houstona i Roberta Mastersa.
Širina, snaga i preciznost rada Moshe Feldenkraisa omogućuju iskoristivost metode u različitim područjima života: neurologiji, psihologiji, umjetničkim izvedbama, sportu i rehabilitaciji.